петак, 24. септембар 2010.

Ulazak Zemlje u fotonski pojas

Vašta i još dvojica članova Saveta Sirijusa želeli bi sada da govore o izuzetnom događaju, kako na fizičkom tako i na duhovnom planu, pred kojim se Zemlja neposredno nalazi. (Vašta je galaktička prisutnost koja je na zadatku kao novoizabrani uzneti učitelj Sirijusa. Kad se ova knjiga dovede do kraja Vašta će bili unapređen u samostalnog uznetog učitelja.) Njemu su se u ovom kazivanju pridružili Aumtron i Teletron - stručnjaci sa Sirijusa za nauku i istoriju - međutim, Vašta će biti jedini predstavnik Saveta koji će u ovoj knjizi govoriti.

Ovde smo da bi saopštili činjenicu da se vaš sunčev sistem podešava za ulazak u nepregledan sloj svetlosti nazvan fotonski pojas i da će do toga doći negde između marta 1995. i decembra 1996. Taj fotonski pojas - golema svetlosna masa - biće vaše vozilo ka ponovnom postizanju pune svesti i potpunom preobražaju DNK i sistema čakri. Ove neverovatne promene neće zauvek izmeniti samo vas, već i vašu planetu i vaš sunčev sistem, zato što će fotonski pojas uzdići vaš sunčev sistem u višu dimenziju (iz 3. u 5.), omogućavajući vašoj planeti da u okviru sunčevog sistema zauzme nov položaj u svemiru bliži zvezdanom sistemu Sirijusa. U ovom trenutku se možda pitate ... šta je to fotonski pojas? Zašto niste do sada ništa o njemu čuli? Ako je on toliko značajan zašto ga naučnici ne spominju?

Fotonski pojas, ogroman objekat toroidnog oblika sazdan od čestica fotonskog svetla, vaši naučnici su otkrili prvi put 1961. u blizini Plejada pomoću satelitskih instrumenata. (Vidi Sliku 1: Grada Fotonskog Pojasa.) Izlaganje u ovoj knjizi uglavnom će biti posvećeno ulasku Zemlje u fotonski pojas - a povremeno približavanju fotonskog pojasa Zemlji. Istina je zapravo da se vaš sunčev sistem i fotonski pojas kreću jedan prema drugom.

Oni koji nisu čuli za čestice fotonskog svetla treba da znaju da su one posledica sudara antielektrona (pozitrona) i elektrona. Taj sudar u deliću sekunde dovodi do uzajamnog poništavanja te dve čestice. Masa kao posledica ovog sudara u potpunosti se pretvara u energiju koja se registruje kao foton ili svetlosna čestica. U prvoj četvrtini ovog veka engelski fizičar Pol Dirak izneo je pretpostavku da uz svaku česticu mora da postoji slična antičestica. Dr. Kad Dejvid Anderson, dobitnik Nobelove nagrade 1936., otkrio je 1932. prvu antičesticu - pozitron ili pozitivni elektron. Vaši naučnici su do 1950. otkrili i antiprotone i antineutrone.

Značaj ovih otkrića nije samo u tome što dokazuju Dirakove teorije. Ta otkrića, što je još važnije, omogućavaju naučnicima na Zemlji da otkriju nov i njima nepoznat oblik energije. Energija kao posledica sudara antičestice i čestice (na primer, sudara antiprotona i protona) poznata je kao fotonska energija i biće glavni izvor za sve vaše energetske potreba u budućnosti. Zapravo, doba nove energije koje će zavladati na vašoj planeti može se nazvati "Doba Fotonske Energije".

Fotonski pojas je prvi put otkriven kada je čuveni britanski astronom ser Edmund Halej započeo sa proučavanjem Plejada početkom 18, veka. Haleja je proslavilo otkriće komete koja nosi njegovo ime i koja je, kako je izgledalo, potvrđivala Njutonove zakone o kretanju planeta. Halej je otkrio da najmanje tri zvezda iz zvezdanog sistema Plejada nisu na mestu na kome su ih obeležili razni astronomi antičke Grčke. Razlika u položaju je u Halejevo vreme bila već tako velika da je bilo nemoguće ustanoviti da li su pogrešili Grci ili Halej. Halej je stoga zaključio da se Plejade kreću u okviru određenog sistema kretanja.



Sto godina kasnije proniciljiva zapažanja Frederika Vilhelma Besela pokazala su da je ovo shvatanje tačno. On je otkrio da se sve zvezde u Plejadama pomere za približno 5.5 lučnih sekundi za stoleće. Paul Oto Hese je takođe proučavao Plejade i otkrio da se pod apsolutnim pravim uglom (90 stepeni) u odnosu na kretanje zvezda u Plejadama nalazi fotonski pojas toroidnog ili prstenastog oblika debljine oko 2.000 svetlosnih godina ili 759.864 milijardi milja. Budući da su rezultati Besela i Hesea o Plejadama tačni, vaša Zemlja sada sa ulaskom u fotonski pojas završava ciklus koji traje između 24.000 do 26.000 godina.

Budući da će Zemlja uskoro ući u fotonski pojas, morate da znate šta to znaci za ljudsku civilizaciju na Zemlji. Mnogi vaši astrolozi kao i mnogi naučnici i istoričari smatraju da sledeći milenijum predstavlja početak novog doba za čovečanstvo. Za astrologe na Zemlji to novo doba je Doba Vodolije, vreme korenitih promena u nauci, tehnologiji i svesti. Naučnici i istoričari ga vide kao doba ogromnih teškoća sa kojima društvene i političke strukture vaše civilizacije možda neće biti u stanju da se izbore. Bilo kako bilo, sada se može činiti da je u pitanju ili uvod u novo divno doba ili u čas vašeg izumiranja. Ostaje pitanje - koju će ulogu imati fotonski pojas koji se približava?

Da bismo odgovorili na ovo pitanja pogledajmo sami fotonski pojas. (Vidi Slika 2: Presek Fotonskog Pojasa.) Fotonski Pojas može se podeliti na tri dela. Prvo ćete ući kroz takozvanu nultu zonu. Prolazak kroz nultu zonu trajaće oko 5 do 6 dana uključujući i otprilike 3 dana potpune tame. Posle toga ćete ući u glavni deo pojasa i biti u neprekidnoj dnevnoj svetlosti (24 sata dnevno). Ovo putovanje obično traje oko 2.000 godina i završava se izlaskom vašeg sunčevog sistema na drugom kraju pojasa ponovnim prolaskom kroz nultu zonu izlaza u trajanju od takođe 5 do 6 dana. (Vidi Tabela 1: Vaše Ljudsko Iskustvo u Fotonskom Pojasu.)

Međutim, u ovom ciklusu, Vrhovna Stvaralačka Sila (Bog) je uredila da vaš sunčev sistem uđe u međudimenzionaIni mehur za spašavanje koji će ga izbaciti iz fotonskog pojasa kroz petu dimenziju u položaj na oko tri svetlosne godine udaljenosti od zvezdanog sistema Sirijus (sada je Sirijus oko 8.3 svetlosne godine udaljen od Zemlje). Do tog mehura ćete stići oko 2012-2013. godine n.e. Taj period od otprilike 17 godina (1996.-2013.n.e.) obeležiće kraj perioda dnevnog svetla u trajanju od 24 sata i povratak na približni ritam smenjivanja 12 sati svetla/12 sati mraka.

Kao što smo upravo ustanovili, fotonski pojas okružuje veliki štit koji se zove nulta zona. Da možete da zavirite u nultu zonu, videli bi da je to zapravo područje energije pod strahovitim pritiskom. To je područje tako snažno sabijenih magnetskih polja da je svakoj vrsti trodimenzionalnog magnetskog polja nemoguće da tuda prođe i ostane nepromenjeno. To znači da magnetsko polje Zemlje i vašeg Sunca mora da se pretvori u novu vrstu međudimenzionalnog magnetizma. Možete zato da očekujete promene u električnom, magnetskom i gravitacionom polju Zemlje. Ta pramena je upravo u toku.



Tokom proteklih nekoliko decenija magnetsko polje Zemlje je postepeno slabilo gotovo do nule. Mnogi Zemljani su ovu pojavu koristili kao dokaz da će krajem ovog veka doći do obrtanja polova. Međutim, ovaj savet i naučnici Sirijusa Članovi ovog saveta vas uveravaju da do obrtanja polova neće doći! Promene u magnetskom polju Zemlje su prateća pojava pritiska fotonskog pojasa na vaš sunčev sistem.

Kad u potpunosti zaronite u fotonski pojas, nijedan električni uređaj neće moći da radi. To znači da u vreme dok Zemlja boravi u fotonskom pojasu neće radili ni akumulatori ni električna kola. Biće vam potreban nov oblik energije - fotonska energija - da bi mogli da koristite svoje postojeće, ali ubrzo potom prilagođene, električne uređaje.



Drugi značajan događaj koji vam predstoji sa približavanjem nultoj zoni jeste povećanje pritiska na vazdušni omotač planete i njenu površinu. Tom pritisku ste već izloženi, što se da zaključiti na osnovu povećane seizmičke aktivnosti od 1960. do danas. Zemlja je trenutno u periodu kada se širom planete beleže pojačane seizmičke aktivnosti. Isto važi i za vulkane. Došlo je takođe i do značajne promene u meteorološkim obrazcima vaše planete koji utiču na uobičajene cikluse kiše. Suše u Kaliforniji, podsaharskoj Africi, na jugu srednje Indije i u severnom delu Čilea, primeri su kako je ovaj događaj izmenio tokove unutrašnjih struja okeana. Pored toga, otvaranje ozonske rupe na kraju sedamdesetih i na početku osamdesetih godina ukazuje na drugu ključnu promenu do koje je došlo delom zbog približavanja fotonskog pojasa. Još je značajnije što ovaj predstojeći događaj utiče i na vaš sunčev sistem korenito menjajući ciklus sunčevih pega, pa čak i temperaturu na površini Sunca. Osmotrimo Sunce i vidimo šta će se sa njim dogoditi.

Naučnici Sirijusa su 1987. i 1988. promenili polaritet finih tela Sunca tako da fotonski pojas ne može ni na koji način da naudi vašem sunčevom sistemu. Prvo smo promenili polaritet finih tela Sunca povezujući ih sa novim mrežama koje su postavili Gospodari Vremena (Božja stvaralačka i nadzorna sila koja se bavi stalnim stvaranjem ovog fizičkog svemira). To će omogućiti Zemlji bezbedan ulazak u fotonski pojas. Drugo, naučnici naše Galaktičke Federacije izmenili su vremenski raspored ciklusa sunčevih pega da bi olakšali Suncu da se prilagodi novini vezama svog finog tela. U želji da ostvare sklad, oni su stvorili drugu vrstu Sunca. Novo Sunce je reagovalo pojačanom aktivnošću zračenja i opštim hlađenjem zvezde. Obavljanjem ovog posla smanjen je strahovit pritisak na vaš sunčev sistem. Da nije izmenjen međudimenzionalni polaritet, fotonski pojas bi u nultoj zoni uništio Sunce a Zemlja bi isparila. Stoga, budući da se približavate ulasku u fotonski pojas, neka vas u teši činjenica da je Sunce korenito izmenjeno i da je sada sposobno da uspešno uđe u fotonski pojas.

Postoje dva razloga zbog kojih je Sunce podvrgnuto podešavanju i dovedeno u bezbedan položaj da bi moglo neposredno da ude u fotonski pojas. Prvo, fotonski pojas je međudimenzionalni događaj koji podrazumeva postupni ulazak Sunca u ispravnom položaju. (Sunce mora biti na relativno niskom nivou aktivnosti i sposobno da se lako prilagođava brzim promenama koje nameće ulazak u fotonski pojas.) Drugo, Zemlja se mora budno motriti i moraju se preduzeti mere za uključivanje tela međudimenzionalne energije vaše planete u nagle promena do kojih će doći uoči i neposredno posle ulaska u nultu zonu. Promene koje omogućavaju ovaj događaj izvedene su korišćenjem međudimenzionalnog holograma.

Oko vašeg Sunca postavljen je međudimenzionalni plašt koji će omogućiti ispravno povezivanje sunčevog sistema sa predstojećim događajem (fotonskim pojasom) kao i upotrebu holograma u uspešnom upravljanju ulaska Zemlje u fotonski pojas. Hologram će kasnije poslužiti za uvođenje vašeg sunčevog sistema u nov položaj u blizini našeg zvezdanog sistema (Sirijus). Morali smo, stoga, da prilagodimo ulazna polja Sunca proširujući hologram vaše planete tako da može da obuhvati i vaše Sunce i sunčev sistem. Ovo prilagođavanje će omogućiti bezbedan ulazak kako u fotonski pojas, tako i dolazak na novi položaj u ovoj galaksiji. (Vidi Sliku 3: Sirijus i Vaš Sunčev Sistem).

Нема коментара:

Постави коментар